Veći deo pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta (građena od pretkambrijskog i paleozojskog kristaličnog kamenja i starih kamenaca), koju Kastiljsko gore deli na severnu i južnu Kastiliju. Severno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: Kantabrijsko gore i Pireneji na severu, a Betijski Kordiljeri ili Andaluzijsko gore na jugu. Andaluzijsko goje sastoji se od nekoliko masiva, koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; središnji deo čini Sierra Nevada s najvišim vrhom Španija . Između južnog ruba Mesete odnosno Sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija uz reku Guadalquivir. Na severoistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gore, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gonja, Pirineja i Kantabrijskog gornja depresija reke Ebro . S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasedanjem u tercijaru. Obala je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvijena samo obala Galicije i severozapadne Španije sa mnoštvom zaliva karakterističnih oblika.